Brana Peruća
Brana Peruća je nasuta brana na rijeci Cetini sagrađena 1958. godine, a u svrhu korištenja voda rijeke Cetine za proizvodnju električne energije na HE Peruća. Brana je sagrađena na suženome dijelu kanjona rijeke Cetine između sela Satrić i Bitelić na nekih cca 25 km od izvora. Namjena brane je ostvarenje akumulacije vode za rad hidroelektrane tijekom sušnog razdoblja godine te rješavanje problema velikih voda u kišnom razdoblju godine koje uzrokuje poplave u Hrvatačkome polju i Sinjskom polju.
Gradnja
Prije izgradnje brane na zemljištu koje je bilo predviđeno za gradnju u poprečnom presjeku je izvršeno injektiranje prirodnih pukotina betonom, glinom, kamenjem, šljunkom i pijeskom. Ti radovi su izvedeni radi spriječavanja propusnosti terena oko brane pri visokim vodostajima kada se stvara mogućnost da zbog velikog pritiska vodene mase osipanje poroznog materijala u kršu i prodorom vode kroz isti.
Brana je sagrađena po projektu tvrtki Elektroprojekt d.d. i Geoexpert iz Zagreba a izvođači radova su bili tvrtke Konstruktor i Geotehnika te je nakon završetka radova brana bila duga 467 metara, visoka 67 metara te imala volumen od 925 000 m3. U samu branu je ugrađena poprilična količina prirodnog materijala i to naročito gline koja je kao materijal gotovo vodonepropusna. Nakon što je brana nasuta na njoj je navučena betonska ovojnica koja je spriječila osipanje nasutog materijala.
Na brani se nalaze tri ispusta za vodu:
- glavni ispust u samom koritu rijeke i najnižoj točki same brane reguliran klapnom na hidraulični pogon
- pomoćni ispust na desnoj strani brane
- sigurnosni ispust koji se nalazi na samoj kruni brane i koristi se za preljev vode preko brane pri velikim vodostajima.
Posljedice izgradnje
Zbog izgradnje brane nastala je umjetna akumulacija vode, nazvana Perućko jezero, površine oko 15 km2 pri maksimalnom vodostaju.
Povijest brane
- započeta izgradnja 1956. godine
- izgrađena 1958. godine
- 28. siječnja 1993. minirana sa 30 tona eksploziva pri najvećem zabilježenom vodostaju od strane pobunjenih Srba prilikom oslobodilačke operacije Peruća
- obnovljena 1995. godine
Obnova brane
S obnovom brane počelo se odmah nakon oslobođenja jer je razorena brana prijetila urušavanjem što je sprijećeno nasipavanjem materijala (gline) na površinski dio brane. Glina je iskopana i dovezena na branu sa površine zemljišta u privatnom vlasništvu te je po završetku radova od strana oštećenih građana zatražena pravična naknada od strane države te je u sudskom postupku određena više milijunska novčana odšteta.
Sanacija brane, tj. vraćanje u prvobitno stanje, počela je 1993. nakon potpisivanja ugovora između izvođača radova Konstruktor inženjeringa i HEPa kao vlasnika brane te je dovršena 1995.[1] Za idejni, glavni i izvedbeni projekt sanacije brane zaslužan je prof. dr. sc. Josip Rupčić, dipl. ing. građevine.
Zanimljivosti
Brana i HE Peruća su tijekom razdoblja prije Domovinskog rata smatrani strateškim objektom od državne važnosti. Zbog toga je objekat bio zaštićen u širem području ogradom s bodljikavom žicom a područje oko same brane zasađeno gustom borovom šumom. U blizini brane strogo je bilo zabranjeno fotografiranje, kretanje i zadržavanje bez dozvoljenja to jest posebnih dozvola koje bi izdavala vojna uprava sa sjedištem u Sinju.
Premda je preko krune brane sagrađena prometnica kojom su povezana naselja sa južne i sjeverne strane jezera Peruća, i ta prometnica predstavljala i još uvijek je najbliža poveznica tih naselja, ista je rijetko korištena zbog rigoroznog sistema kontrole kretanja.
Izvori
- ↑ Reference. Hidroelektrana Peruča. Konstruktor Inženjering. Pristupljeno 27. lipnja 2011.
- Brana Peruća, Stvarne i moguće posljedice miniranja, Zagreb, lipanj 1998, Hrvatski žrtvoslov - zbornik radova Prvog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, str. 595-602, pregledni rad.