Vlastimirovići: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
→‎Reference: +kategorija za dinastiju
mNema sažetka uređivanja
Redak 4: Redak 4:


== Ime ==
== Ime ==
[[Povjesničar|Stručna literatura]] je vladarskoj poridici Vlastimirovića nadijenula ime po njenom značajnom predstavniku, za kojeg postoje konkretni povjesni podaci, po knezu Vlastimiru. Drugi naziv, ''Višeslavići'', nadijenut je po prvom poznatom članu porodice - Višeslavu - no, javlja se vrlo rijetko u uporabi.
Srpski povjeničari vladarskoj poridici Vlastimirovića nadijenuli su ime po njenom značajnom predstavniku, za kojeg postoje konkretni povjesni podaci, po knezu Vlastimiru. Drugi naziv, ''Višeslavići'', nadijenut je po prvom poznatom članu porodice - Višeslavu - no, javlja se vrlo rijetko u uporabi.


== Porijeklo ==
== Porijeklo ==
Redak 12: Redak 12:
Neimenovani arhont koji je preselio srpsko pleme u nove zemlje na jugu je vladao do svoje smrti; umro je prije dolaska [[Bugari|Bugara]] na Balkan, što će reći prije 680. godine<ref>''Историја српског народа. Књига прва. Од најстаријих времена до Маричке битке (1371)'', ур. С. Ћирковић, Српска књижевна задруга, Београд 2000, 147. (Obrazovanje srpske države, S. Ćirković)</ref>. Prema jedinom dostupnom pripovjednom povjesnom izvoru, prvoga vladara srpskoga je naslijedio njegov sin, koga je opet pak naslijedio njegov sin, odnosno unuk prvog kneza. Obojica su, isto kao i prvi vladar Srbije, nepoznati<ref>''ibid.''</ref>.
Neimenovani arhont koji je preselio srpsko pleme u nove zemlje na jugu je vladao do svoje smrti; umro je prije dolaska [[Bugari|Bugara]] na Balkan, što će reći prije 680. godine<ref>''Историја српског народа. Књига прва. Од најстаријих времена до Маричке битке (1371)'', ур. С. Ћирковић, Српска књижевна задруга, Београд 2000, 147. (Obrazovanje srpske države, S. Ćirković)</ref>. Prema jedinom dostupnom pripovjednom povjesnom izvoru, prvoga vladara srpskoga je naslijedio njegov sin, koga je opet pak naslijedio njegov sin, odnosno unuk prvog kneza. Obojica su, isto kao i prvi vladar Srbije, nepoznati<ref>''ibid.''</ref>.


Dinastički redosljed nasljeđivanja je bio nastavljen prenošenjem vlasti sa oca na sina; sin i nasljednik trećega po redu srpskoga vladara je i prvi čije ime znamo, Višeslav. Višeslava je po dotadašnjem principu naslijedio Radoslav, a njega pak Prosigoj<ref>''ibid.''</ref>. Međutim, gotovo ništa se ne zna o detaljima vladavine prvih imenovanih srpskih vladara. Svakako se u njihovu vladavinu datira<ref>''ibid.''</ref> pripovijest iz ''Anala samostana Lorš'' iz početka IX. stoljeća, poznatijim kao ''Velikim anala Franačkog kraljevstva'' o bjekstvu [[Panonska Hrvatska (kneževina)|panonskoga kneza]] [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskoga]], koji poslije tri godine pružanja otpora nadolazećim [[Franci|Francima]] pobijegao iz [[Sisak|Siska]] k Srbima, vjerovatno negdje u zapadne krajeve tadašnje srpske države<sup>2</sup>. Tu je na prevaru ubio nekog lokalnog srpskog [[Župan|župana]]<sup>3</sup> (pijevod; u izvoru jednog od srpskih ''duces'') koji mu je pružio azil i za kratak vremenski period ga i smijenio sa vlasti, međutim vrlo brzo je prešao u [[Primorska Hrvatska (kneževina)|dalmatinsku kneževinu]] ([[Hrvatska|Hrvatsku]]).
Dinastički redosljed nasljeđivanja je bio nastavljen prenošenjem vlasti sa oca na sina; sin i nasljednik trećega po redu srpskoga vladara je i prvi čije ime znamo, Višeslav. Višeslava je po dotadašnjem principu naslijedio Radoslav, a njega pak Prosigoj<ref>''ibid.''</ref>. Međutim, gotovo ništa se ne zna o detaljima vladavine prvih imenovanih srpskih vladara. Svakako se u njihovu vladavinu datira<ref>''ibid.''</ref> pripovijest iz ''Anala samostana Lorš'' iz početka IX. stoljeća, poznatijim kao ''Velikim anala Franačkog kraljevstva'' o bjekstvu [[Panonska Hrvatska (kneževina)|hrvatskoga panonskog kneza]] [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskoga]], koji je , tvrde srpski povijesničari, poslije tri godine pružanja otpora nadolazećim [[Franci|Francima]] pobijegao iz [[Sisak|Siska]] k Srbima, navodno vjerovatno negdje u zapadne krajeve tadašnje srpske države<sup>2</sup>. No, hrvatska povijesničarka Nada Klaić dokazuje kako nisu u pitanju Srbi, već grad [[Srb]] u Hrvatskoj (Klaić, N., ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'', Školska knjiga, Zagreb 1975, 211, nap. 115.).
Tu je na prevaru ubio nekog lokalnog srpskog [[Župan|župana]]<sup>3</sup> (pijevod; u izvoru jednog od srpskih ''duces'') koji mu je pružio azil i za kratak vremenski period ga i smijenio sa vlasti, međutim vrlo brzo je prešao u [[Primorska Hrvatska (kneževina)|hrvatsku dalmatinsku kneževinu]] ([[Hrvatska|Hrvatsku]]).


Povjesna vrela gotovo da šute o prvim Vlastimirovićima, te je praktično nemoguće ucrtati granice zemalja kojima su oni vladali, no u istom izvoru koji prenosi avanturu [[Hrvati|hrvatskoga]] kneza Ljudevita, piše da<ref>''Ibid.''</ref>:
Povjesna vrela gotovo da šute o prvim Vlastimirovićima, te je praktično nemoguće ucrtati granice zemalja kojima su oni vladali, no u istom izvoru koji prenosi avanturu [[Hrvati|hrvatskoga]] kneza Ljudevita, piše da<ref>''Ibid.''</ref>:
Redak 39: Redak 40:
== Izvori ==
== Izvori ==
=== Tradicija ===
=== Tradicija ===
Nema mnogo pripovjednih povjesnih vrela koji pružaju podatke o Vlastimirovićima ili bar posredno pomažu rekonstrukciji pojedinih povjesnih činjenica. Gotovo sva saznanja o njima se oslanjaju na djelo bizantskoga cara-kroničara [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]] iz Makedonske dinastije ''Spis o narodima'', možda znatno poznatiji kao [[De Administrando Imperio]] (sačuvan kroz nekoliko prijepisa, najstariji od kojih je iz XI. stoljeća). Porfirogenetova pripovijest o najranijoj srpskoj vladajućoj porodici predstavlja srž na osnovu koje se vrši rekonstrukcija povijesti Vlastimirovića. Kao usamljenom izvoru, nije se isuviše mnogo značaja pripisivalo, sve do otkrića komplementarnih podataka koji vijesti dopunjuju i potvrđuju. DAI ostaje jedini povjesni izvor koji redom imenuje članove dinastije Vlastimirovića i glavni izvor za rekonstrukciju njihove povjesnice.
Nema mnogo pripovjednih povjesnih vrela koji pružaju podatke o Vlastimirovićima ili bar posredno pomažu rekonstrukciji pojedinih povjesnih činjenica. Gotovo sva saznanja o njima se oslanjaju na djelo bizantskoga cara-kroničara [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]] iz Makedonske dinastije ''Spis o narodima'', možda znatno poznatiji kao [[De Administrando Imperio]] (sačuvan kroz nekoliko prijepisa, najstariji od kojih je iz XI. stoljeća). DAI ostaje jedini povjesni izvor koji redom imenuje članove dinastije Vlastimirovića i glavni izvor za rekonstrukciju njihove povjesnice.


Par podataka za najupitniji, najraniji period, može se indirektno izvući iz Velikih franačkih anala koju bili pisani krajem VIII. i početkom IX. stoljeća.
Par podataka za najupitniji, najraniji period, može se indirektno izvući iz Velikih franačkih anala koju bili pisani krajem VIII. i početkom IX. stoljeća.
Redak 69: Redak 70:
== Napomene ==
== Napomene ==
<sup>1</sup> u originalnom izvoru stoji [[Arhont|arhont]]</br>
<sup>1</sup> u originalnom izvoru stoji [[Arhont|arhont]]</br>
<sup>2</sup> trebalo bi naglasiti da svakako postoji i izdvojeno mišljenje da nisu u pitanju Srbi, već grad [[Srb]] u Hrvatskoj <ref>Klaić, N., ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'', Školska knjiga, Zagreb 1975, 211, nap. 115.</ref></br>
<sup>3</sup> lokalni dinasti manjih teritorijalnih jedinica u srpskim i drugim zemljama, upravljali su [[Župa|župama]]
<sup>3</sup> lokalni dinasti manjih teritorijalnih jedinica u srpskim i drugim zemljama, upravljali su [[Župa|župama]]


Inačica od 16. listopada 2011. u 23:03

Datoteka:Seal of Prince Strojimir mirrored.png
Biljeg pečata iz IX. stoljeća koji se pripisuje knezu Strojimiru, sinu Vlastimirovome

Vlastimirovići (srp. ćiril.: Властимировићи) su bili prva poznata dinastiji srednjovjekovne srpske države. Mitološkog porijekla, od vladara koji su Srbe navodno predvodili još prije doseljavanja Slavena u jugoistočnu Evropu, na u sjevernim prostorima slavenske postojbine, vladali su Srbijom najranijih početaka, prve polovice VII. stoljeća, do sredine X. stoljeća, kada nestaju u vrijeme bizantske rekonkviste Balkana.

Ime

Srpski povjeničari vladarskoj poridici Vlastimirovića nadijenuli su ime po njenom značajnom predstavniku, za kojeg postoje konkretni povjesni podaci, po knezu Vlastimiru. Drugi naziv, Višeslavići, nadijenut je po prvom poznatom članu porodice - Višeslavu - no, javlja se vrlo rijetko u uporabi.

Porijeklo

Vlastimirovići, odnosno Višeslavići, po legendarnoj pripovijesti koju prenosi DAI, vode porijeklo od nekog nepoznatog kneza (ustaljeni prijevod titule koja se nalazi u izvorima, arhont) koji je doveo tzv. Bijele Srbe na Balkanski poluotok.

Prvi vladari

Neimenovani arhont koji je preselio srpsko pleme u nove zemlje na jugu je vladao do svoje smrti; umro je prije dolaska Bugara na Balkan, što će reći prije 680. godine[1]. Prema jedinom dostupnom pripovjednom povjesnom izvoru, prvoga vladara srpskoga je naslijedio njegov sin, koga je opet pak naslijedio njegov sin, odnosno unuk prvog kneza. Obojica su, isto kao i prvi vladar Srbije, nepoznati[2].

Dinastički redosljed nasljeđivanja je bio nastavljen prenošenjem vlasti sa oca na sina; sin i nasljednik trećega po redu srpskoga vladara je i prvi čije ime znamo, Višeslav. Višeslava je po dotadašnjem principu naslijedio Radoslav, a njega pak Prosigoj[3]. Međutim, gotovo ništa se ne zna o detaljima vladavine prvih imenovanih srpskih vladara. Svakako se u njihovu vladavinu datira[4] pripovijest iz Anala samostana Lorš iz početka IX. stoljeća, poznatijim kao Velikim anala Franačkog kraljevstva o bjekstvu hrvatskoga panonskog kneza Ljudevita Posavskoga, koji je , tvrde srpski povijesničari, poslije tri godine pružanja otpora nadolazećim Francima pobijegao iz Siska k Srbima, navodno vjerovatno negdje u zapadne krajeve tadašnje srpske države2. No, hrvatska povijesničarka Nada Klaić dokazuje kako nisu u pitanju Srbi, već grad Srb u Hrvatskoj (Klaić, N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Školska knjiga, Zagreb 1975, 211, nap. 115.). Tu je na prevaru ubio nekog lokalnog srpskog župana3 (pijevod; u izvoru jednog od srpskih duces) koji mu je pružio azil i za kratak vremenski period ga i smijenio sa vlasti, međutim vrlo brzo je prešao u hrvatsku dalmatinsku kneževinu (Hrvatsku).

Povjesna vrela gotovo da šute o prvim Vlastimirovićima, te je praktično nemoguće ucrtati granice zemalja kojima su oni vladali, no u istom izvoru koji prenosi avanturu hrvatskoga kneza Ljudevita, piše da[5]:

Wikicitati »..Srbi drže veliki dio Dalmacije..«
(Anali samostana Lorš, prva polovica IX. st.)
Wikicitati »Na prijevaru je ubio jednog njihovog vojvodu koji ga je bio prihvatio i njegov je grad doveo pod svoju vlast.«
(Anali samostana Lorš, prva polovica IX. st.)

Citat se odnosi na oblasti antičke Dalmacije, koja je obuhvata velike prostore, sve do rijeke Save na sjeveru duboko u unutrašnjost kontinenta i Ibra na istoku.

Popis[6]

  • Nepoznat (???-prije 680. godine)
  • Nepoznat
  • Nepoznat
  • Višeslav
  • Radoslav
  • Prosigoj
  • Vlastimir (sredina IX. st., zasigurno vladao u vremenu od 836-852)
  • Mutimir (druga polovica IX. st. - 891/2. god.)
  • Pribislav (891/2-892/3)
  • Petar (892/3-917)
  • Pavle (917-920)
  • Zaharija (920-924)
  • Časlav (poslije 927. godine - sr. X. st.)

Izvori

Tradicija

Nema mnogo pripovjednih povjesnih vrela koji pružaju podatke o Vlastimirovićima ili bar posredno pomažu rekonstrukciji pojedinih povjesnih činjenica. Gotovo sva saznanja o njima se oslanjaju na djelo bizantskoga cara-kroničara Konstantina VII. Porfirogeneta iz Makedonske dinastije Spis o narodima, možda znatno poznatiji kao De Administrando Imperio (sačuvan kroz nekoliko prijepisa, najstariji od kojih je iz XI. stoljeća). DAI ostaje jedini povjesni izvor koji redom imenuje članove dinastije Vlastimirovića i glavni izvor za rekonstrukciju njihove povjesnice.

Par podataka za najupitniji, najraniji period, može se indirektno izvući iz Velikih franačkih anala koju bili pisani krajem VIII. i početkom IX. stoljeća.

Ostaci

Prednemanjićka Srbija još uvijek predstavlja jednu veliku nepoznanicu, zato što je broj materijalnih ostataka vrlo oskudan, ili se i dalje dovodi u pitanje. Značajan pomak je napravljen nedavnim otkrićem pečata iz IX. stoljeća koji je navodno pripadao Strojimiru, sinu kneza Vlastimira.

Od stranih materijalnih izvora, najpoznatije je pismo pape Ivana VIII. iz druge polovice IX. st. u kojem on poziva kneza Mutimira da Crkvu u svojoj državi podredi panonskoj dijecezi, u kojoj je Metod bio predvodio slavensku misiju.

Literatura

  • Живковић, т., Јужни Словени под византијском влашћу 600-1025, Читоја штампа, Београд 2007, 257-288.
  • Максимовић, Љ., Покрштавање Срба и Хрвата, Зборник радова Византолошког института Српске академије наука и уметности 35 (1996) 155-174.
  • Максимовић, Љ., Структура 32. главе списа De administrando imperio, Зборник радова Византолошког института Српске академије наука и уметности 21 (1984) 25-32.
  • Острогорски, Г., Порфирогенитова хроника српских владара и њени хронолошки подаци, Зборник радова Византолошког института Српске академије наука и уметности, Београд 1949.
  • Историја српског народа. Прва књига. Од најстаријих времена до Маричке битке (1371) ур. С. Ћирковић, Српска књижевна задруга, Београд 2000, 147-167.

Vidjeti još

Vanjske poveznice

Napomene

1 u originalnom izvoru stoji arhont
3 lokalni dinasti manjih teritorijalnih jedinica u srpskim i drugim zemljama, upravljali su župama

Reference

  1. ↑ Историја српског народа. Књига прва. Од најстаријих времена до Маричке битке (1371), ур. С. Ћирковић, Српска књижевна задруга, Београд 2000, 147. (Obrazovanje srpske države, S. Ćirković)
  2. ↑ ibid.
  3. ↑ ibid.
  4. ↑ ibid.
  5. ↑ Ibid.
  6. ↑ ibid, 141-149. (Obrazovanje srpske države, S. Ćirković); 156-167. (Srbija između Vizantijskog carstva i Bugarske, S. Ćirković).
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vlastimirovići&oldid=3123754"